Godinama sam govorila da sam dobro.
Naučila sam da se smijem kada treba, da klimnem glavom i kažem
“ma sve je okej”.
A nije bilo.
Bilo je dana kada nisam imala snage ni da ustanem.
Dana u kojima me niko nije ni pitao kako sam,
a i da jeste, možda uopšte ne bih ni znala šta da odgovorim.
Najteže nije bilo to što mi je bilo loše.
Najteže je bilo to što sam mislila da sam jedina kojoj je tako.
Ako si i ti nekad osjećaš ovako želim da znaš da nisi sam/a.
Ovdje smo zajedno.
Leave a comment