Samo da pojedem supu, pa ću da ti jebem mater!
Kaže to mirno, kao da će posle ručka da opere zube.
Kašika u usta, srče. Gleda u tanjir. Ruke mu ne drhnte, glas mu ne puca, ništa ne odaje da je upravo izgovorio prijetnju. Osim nje. Ona ne govori ništa, ne pomjera se, ne ustaje.
Samo joj oči odjednom znaju nešto što niko drugi za stolom ne zna.
Ne plaši je to što je rekao, plaši je to što je rekao za kasnije.
“Kasnije” znači da ima vremena da razmisli gdje je pogriješila. Iako nije. “Kasnije” znači da nema gdje da ode jer nije opasno sad. Sad je supa. Čekanje udarca. Tijelo već zna šta dolazi. Što se stomak stegne prije nego što se išta desi.
kasnije = kontrola
Način da nasilje ne bude incident, nego sistem. Traje duže, uđe pod kožu, ne završi kad se završi. Jer kad prijetnja ima odgodu – žrtva živi u njoj.
“Kasnije” raste između njih, kao nešto živo, nešto što će doći po svoje.
I nikom drugom za stolom neće biti jasno.
Meni nije bilo dobro.
//:ovdjesmozajedno
Leave a Reply