Kolumna je lični pogled autora na ljude, pojave i vrijeme u kojem živimo.
Ne predstavlja stav stručnjaka niti zvanični stav portala.
Ovo predizborno stanje podsjeća u velikoj mjeri na predratno stanje. Samo još da vidimo ko će s kim da zarati i zašto.
Krenut ćemo redom;
Cijena jedne šolje crne Grand kafe – sa cijenom dizela na svim benzinskim pumpama u okolini. Jedino se u Foči, na Neškoviću (velikom) kafa još uvijek drži bolje od goriva. Skuplja je.
Vlast koja pokušava svaki jednostavan problem da zakomplikuje do te mjere da narod na kraju odustane – sa ljudima po šalterima koji su već dovoljno nadrkani, zajedno sa šalterušama koje crkavaju od posla i svakog dana oko 15.30h vjerovatno razmišljaju šta im je ovo trebalo u životu.
A onda i ona posebna disciplina: vlast koja ti neće baš previše pomoći da saznaš koja su tvoja prava. Jer što manje znaš, manje pitaš. Što manje pitaš, manje smaraš.
Sa ljudima ispred socijalnog koji strpljivo čekaju da ostvare ono na šta imaju pravo, bar da budu saslušani, dok se negdje u pozadini uvijek nađe neki papir koji nedostaje.
Jer papir uvijek nedostaje.
U borbi ko će više lajkova da pokupi još uvijek vode ove sa silikonskim usnama. Ove prirodne ljepote i dalje nisu sasvim sigurne da su dovoljne, pa stoje po strani.
Ali daleko dinamičnija borba vodi se u kategoriji: jesu li silikonske usne ogavnije našminkane ili nenašminkane?
Tu je već napeto.
Onde gdje bi trebalo da bude napeto, a jeste, ratno je stanje u glavi prosječne mlade djevojke koja ne zna da li da objavi sliku na kojoj je polugola ili onu današnju iz crkve.
Pa objavi obje.Jer ratuje sa onim što ona želi i onim što bi ona „trebala“.
Napeto je i u saobraćaju.
Tu se ljudi transformišu brže nego na Instagramu. Jedan te obiđe s desne strane, drugi iz suprotnog smjera već ima spreman pogled koji govori da si ti kriva što si se uopšte našla na putu.
Saobraćaj je, čini mi se, jedino mjesto gdje ljudi zaista vjeruju da je njihova lična interpretacija saobraćajnih pravila – zakon.
Ratuju ljubavnice sa ženama, jer nam muškarci lajkuju Rumuna.
A onda i mlade djevojke koje vjerovatno misle da tako treba. (Raskovat će se od kurca k’o stara šupa.)
Banujte Rumuna, molim vas.
Kad sam već kod njega, da kažem i to da ratuju i svi oni muškarci koji žene nazivaju kurvama i raspuštenicama – uglavnom sami sa sobom.Jer opet radi Desanka.
Ako ti je dosadilo, prijatelju, ima jedna fora: legneš na tu ruku prije posla da utrne.
Osjećaj će biti drugačiji.Ali opet neće biti isti kao onaj koji bi imao da te je majka naučila kako se poštuju žene.
Tu su odmah i žene koje takav sadržaj lajkuju.
I one vode svoj mali rat sa sobom kad, uprkos svemu, ostanu nezadovoljene, nazvane pogrdnim imenima i ubijeđene da je to ono što su same tražile.
Tu su i oni koji maltretiraju druge na poslu, u veoma dinamičnoj trci sa onima koji o tome šute.
Pobjedit će oboje.
Ratuju sa mnom svi koji misle da bih fotografije svog djeteta trebala objavljivati koliko i svoje.
Sa Facebook komentarom :„Voli je njena tetka.“
Tetka koja dijete nije vidjela nikad u životu.
Ovog puta neće pobijediti tetka.
Ratovala bi i ćirilica.
Sa generacijom koja prvi put čuje da postoji.
Jedno ćirilično slovo protiv jednog mladog čovjeka koji bi najradije sve što ne razumije proglasio nebitnim.
A onda rat i tamo gdje ga najmanje očekuješ: između dvoje ljudi koji svakog dana po osam sati sjede u istoj prostoriji.
Jedno ne zna koristiti mail.
Drugo je umorno od objašnjavanja.Oboje znaju koristiti tastaturu.
Samo je pitanje za šta.Očigledno ne za iste stvari.
Vazduh može da se siječe nožem.
Ratovat će i oni koji se stide sebe, svog i svojih.
Ali ne i sa onima koji se ne stide.
Oni će da ratuju sami sa sobom kad prođe život i shvate da je kasno.
Ratovat će majke koje se svim silama trude da pokažu svojim kćerkama kako su i dalje mlade, ali na potpuno pogrešan način.
Rat.
Ratovat će i majke koje misle da nije normalno izaći u grad sa sopstvenom kćerkom – sa onima koje se svim silama trude da ostanu moderne.
Ratovat će tinejdžerke koje se trude da pokažu da su zrele – sa ženama koje u zrelim godinama još uvijek svim silama žele da pokažu da su mlade.
Jedan roditelj će svoje vlastite traume ispoljavati kroz dijete.Drugi će ga čuvati toliko da neće moći disati.Oboje iz dobre namjere.
I oboje uvjereni da rade ono što treba u ratu jedni protiv drugih.
Ratovat će i moralna dužnost svakog službenika koji kaže:„Žao nam je, uradili smo sve što je bilo u našoj moći.“ Sa majkom koja svojim suzama kvasi njihov gajnc novi pločnik.
Ne znam u kojoj je situaciji ratna borba veća:
Između dvoje ljudi koji jedno drugom prebacuju odgovornost za neki potpuno nebitan posao koji niko nije znao uraditi.
Ili između dvoje ljudi gdje jedno još nije popilo svoju prvu kafu, a drugo mu je upravo donijelo novi posao.Kafa se pije od 7.30h do podne.
Posao može sačekati. Jer nije valjda spalo na šefa da on organizuje posao.
Ratovat će i velike gospođe koje ne idu u tržni centar jer je to ispod njihovog nivoa – sa još većim gospođama koje tamo idu kradom, pa kod šnajdera prepravljaju ono što su tamo kupile.
Ratuju i „Šta će reći ljudi“ sa mojim:„Koji ljudi?“
Ili još bolje: „Znam ja, pričali mi ljudi.“ sa: „Najedi se govana i ti i ti ljudi.“
Ratovat će svaka drugarica sa svojim drugarom kada drugar konačno shvati da je to jedino što može biti.Vjeruj mi, hoće.
Diplomate ne ratuju.
To je sigurno.
Oni samo dugo sjede, klimaju glavom i čekaju da neko drugi prvi kaže ono što svi već znaju. Pa da onda iste te diplomate AHA upere baš u tebe prstom.
A mi ostali?
Mi ćemo naći razlog.Ako ga nema – izmislit ćemo ga.
Ako nema neprijatelja – pronaći ćemo ga.
Ako nema rata – napravit ćemo mali.
Na šalteru.U autu.Na Facebooku.U kući.U braku.Na poslu.U glavi.
I zato:
Ratovat će i ko neće.
//: Mirjana Zarić, diplomirani politolog žurnalistike i komunikologije
Leave a Reply